Ako ste ljubitelj putovanja i bajkovitih mjesta, onda na svoju listu mjesta za obići obavezno stavite čarobno austrijsko seoce Halštat .
Ako bih trebala u tri riječi opisati ovo mjesto, to bi definitivno bilo kraljevstvo pod planinom. Da, znam, ljubitelji Gospodara prstenova i Hobita prepoznaće u ovom terminu Samotnu planinu - kraljevstvo patuljaka i pomisliće kako ovo selo uopšte ne liči na planinu iz ovog serijala.
Ipak, kad je u pitanju ovo mjesto, stojim iza svog opisa. Ovo je zaista kraljevstvo pod planinom.
Osnovne informacije o Halštatu
Halštat je zapravo maleno selo na jugozapadnoj obali istoimenog jezera, okruženo divnim alpskim vrhovima koji mu daju posebnu čar. Nalazi se na neka dva sata vožnje od Graca. Selo naseljava nešto manje od 1000 stanovnika i skupa sa rudnikom soli Salzwelten po kojem je poznat ( najstariji rudnik soli na svijetu ) uvršten je na listu svjetskih kulturnih baština. Drvene kućice kao da su uklesane u stijene, a visoko iznad njih nalazi se i prekrasni vidikovac sa kojeg imate pogled na cijelu obalu i jezero. Na dnevnoj bazi ovo selo posjeti velik broj turista, medju kojima su najčešće turisti iz Azije.
Zašto baš Halštat ?
Ukoliko ste aktivni na Instagramu i ostalim društvenim mrežama nije vas mogla zaobići euforija koja se javlja kad je u pitanju ovo mjesto kao ni fotografije koje ostavljaju bez daha, koje god godišnje doba bilo. I sama sam podlegla toj euforiji pa opčinjena fotografijama stavila Halštat na spisak mjesta koje planiram obići. Nekoliko djevojaka koje vjerno pratim na Instagramu su posjetile ovo mjesto tokom božićnih praznika i mislim da su baš njihove slike bile presudne . Međutim, tokom zime se nisam stigla organizovati da odem do Halštata, pa sam odlučila da to bude proljeće. Srećom, velik broj turističkih agencija je imao ponudu jednodnevnog izleta u ovo mjesto, pa prijatelji sa kojima sam išla i ja smo se od ponuđenih termina odlučili za početak aprila. Bolji termin nismo mogli odabrati, jer nas je tu subotu u Halštatu dočekalo ugodnih 20 stepeni . Turista je bilo dosta i taj dan, ali u razgovoru sa lokalcima moglo se pretpostaviti da ono što je nama bila gužva njima je samo zatišje pred buru.
Moram napomenuti da vožnja od Graca do Halštata je takođe bila jako lijepa. Prolazite kroz manja mjesta koja su okružena alpskim vrhovima na kojima je još uvijek dosta snijega, sunce grije, a vama se oči odmaraju gledajući sve to. Kao meditacija - jednostavno dok gledate tu ljepotu i prirodu, misli vam se same smire i utišaju. Ja sam ljubitelj morske obale, ali ima nešto posebno i u planinama, moram priznati.
Nakon što smo stigli u Halštat, krenuli smo u laganu šetnju kroz njegove ulice. Sve troje smo bili oduševljeni mjestom . Nismo znali gdje prvo gledati, u jezero u kojem su se oslikavali snježni vrhovi, labudove koji potpuno pitomi prilaze ljudima i traže mrvice i pažnju ili u neobične drvene kućice šarenih boja. Sadržaj i ponuda koju vam ovo mjesto pruža je taman dovoljna za cijeli dan. Ukoliko želite savršen pogled na selo i živopisne kućice predlažem vam vožnju brodićima . Imate mogućnost organizovane vožnje po jezeru ili da iznajmite čamac i samostalno upravljate a ova usluga će vas koštati od nekih 10-15 eura.
Savršen pogled na selo i jezero imate i sa vidikovca do kojeg možete stići šetnjom ili žičarom ukoliko imate manje vremena, a ova usluga će vas koštati 18 eura - u ovaj iznos spada povratna karta. Na vrhu imate i mogućnost obilaska rudnika. Ako sam dobro zapamtila i ova usluga košta do nekih 20 eura, a niste u mogućnosti ići sami u obilazak već samo uz pratnju vodiča, prvenstveno radi vaše sigurnosti. Nažalost, zbog malo vremena koje smo imali na raspolaganju ( objasniću kasnije u tekstu ) mi smo preskočili ove opcije i odlučili se za šetnju uz obalu. Na svakih nekoliko metara uz samu obalu jezera se nalaze i drveni molovi, idealni za odmaranje i posmatranje labudova, i naravno za pravu instagramsku fotografiju, kojoj ni ja nisam mogla da odolim.
Nakon što prošetate obalom jezera, na početnu poziciju se obavezno vratite lutajući uskim uličicama. Iza svakog ćoška se nalazi novo fotogenično mjesto ili savršen pogled na jezero, pa ćete se teško odvajati od svog telefona ili fotoaparata pokušavajući da memorišete svaki trenutak.
Ono što mi je bilo neobično je da smo vidjeli jako malo lokalaca. Vidno je koliko ogroman broj turista na dnevnoj bazi narušava kvalitet života lokalcima. Posvuda su zabrane da ne slikate neku od kuća, ne ulazite im u dvorišta, što po meni je nešto što i ne bi trebalo isticati. Zato vas molim, koliko god vam se neko mjesto učinilo fotogenično, pazite da zbog dobre insta fotografije ne pređete granicu opšte kulture. Mada, ne mogu a da ne pomislim kako je to danak koji ovakvo mjesto koje sebe pretvori u turističku meku mora izdržati.
Kad su u pitanju mjesta koja ne bi trebali propustiti to su dvije crkve koje se nalaze u selu - katolička i protestantska crkva kao i simpatični, seoski glavni trg. Takođe, u sklopu katoličke crkve se nalazi i podzemna grobnica / kosturnica sa preko 1500 ljudskih lubanja.
Ukoliko ogladnite ili vam zatreba dnevna doza kafe, za svega nekoliko eura možete na štandovima sa hranom kupiti hamburger, pomfrit, picu - klasičnu brzu hranu. Takođe imate i mjesta u kojima možete pojesti jela i dezerte koji su specijaliteti ovog mjesta, ali za to ipak morate odvojiti malo više novca.
Obavezno probajte nešto od slatkiša koji se nude na svakom ćošku. Mi smo se odlučili za sladoled koji je bio tako dobar da smo se vratili po još jednu porciju. Za kafu za nas troje smo platili oko 8 eura, što i nije toliko skupo, ako uzmemo u obzir koliko skupe kafe znaju biti u većim turističkim mjestima ( minuta tišine za sve one kafe od 20 eura koje platite na glavnom trgu u Veneciji ).
Ono što mi se posebno svidjelo je to da iako na skoro svakom ćošku imate dostupne suvenire, nigdje nisam vidjela jeftine kineske suvenire koje inače možete naći u svim turističkim mjestima. Ovdje možete kupiti suvenire originalne izrade, narodnu nošnju ili proizvode od soli .
Kad su u pitanju cijene suvenira budite spremni da izdvojite nešto novca. Magneti, koji su nezaobilazni suveniri sa putovanja, koštaju od 5 - 10 eura. Originalni proizvodi od domaće soli, mješavine začina ili prirodna kozmetika su poprilično skupi.
Na kraju, kad obiđete cijelo mjesto, probate specijalitete ili isprobate sve usluge, obavezno sebi nađite mjesto uz samu obalu, sjedite i samo uživajte...
Utisci o organizovanom izletu
Budući da smo se umjesto odlaska u privatnoj varijanti odlučili za izlet organizovan od strane TA Smiljić Travel, dio izleta je logično bio uobličen njihovim rasporedom. Cijena izleta je koštala 60 KM i polazilo se iz centra Banja Luke ( sa stare autobuske stanice ) u 23:30 . Reklamu u vezi ovog izleta sam vidjela na njihovoj fb stranici i sadržala je osnovne informacije o izletu. Termin je bio 05.04. (petak) a dolazak u Halštat je predviđen u subotu ujutru, zatim slobodno vrijeme za razgledanje i naveče polazak kući. Još nekoliko agencija i organizacija je u tom terminu imalo u ponudi ovaj izlet, a mi smo se odlučili za ovu agenciju jer sam čula sve dobro o njima. Međutim...
Zašto želim istaknuti svoje (ponavljam : SVOJE ) utiske o ovom organizovanom izletu ?
Pa prvenstveno, jer me je par osoba zamolilo da im prenesem utiske, kako o mjestu tako o samom izletu u organizaciji ove agencije, pa želim dati svoje iskreno mišljenje.
Nakon termina koji su objavili na svojoj fb stranici a za koji smo se mi odlučili, agencija je objavila još jedan termin - dan ranije - zbog zainteresovanosti, te dodala i odlazak u tržni centar Seizberg u Gracu, što nije bilo navedeno u prvoj objavi za prvi termin izleta. Kad sam otišla do agencije da uplatim izlet za sebe i prijatelje, nakon što sam uplatila, upitala sam da li je ta opcija samo za taj termin i radnica mi je zbrzala kako to važi i za termin koji smo mi uplatili, da je to navodno jedan vid poklona putnicima od strane agencije, odlazak je planiran u povratku kući, sve u dogovoru sa putnicima. Pošto se predviđalo loše vrijeme, kao neka varijanta da se negdje sklonimo, ako se u Halštatu ne bude moglo biti dugo zbog lošeg vremena. Vođena instiktom pitala sam koliko sati slobodnog vremena mi zapravo imamo u Halštatu i rečeno mi je kako je predviđen dolazak ujutru do 9h najkasnije, pa da imamo vremena do 14-15h za razgledanje, što mi je zvučalo sasvim ok. Takođe je naglasila da to ništa nije pod moranje, već zavisno od atmosfere u autobusu, raspoloženja putnika i vremena ćemo sve dogovarati.
Moram pohvaliti agenciju da se krenulo tačno u minut. Autobus na sprat je bio veoma udoban, muzika savršena i sve u svemu - uopšte nisam osjetila težinu putovanja, jer ipak se u nešto više od 24h otišlo i vratilo, a veći dio tog vremena se proveo baš u autobusu. U Gracu smo dobili i vodiča koji nam je u vožnji do Halštata dao veoma korisne informacije o istoriji, kulturi kako ovog mjesta tako i same Austrije. Predavanje je bilo veoma interesantno, i veliki plus za to. Pauze su pravili taman po potrebi, i jedino što je bilo pomalo naporno je bilo zadržavanje na granici sa komšijama u Sloveniji ( skoro 2h smo bili na ulazu ) . Ali agencija na to ne može da utiče, tako da nije do njih.
Međutim, ovo stajanje na granici je značilo kasniji dolazak u samo mjesto, umjesto u 9h stigli smo malo nakon 11h. Dok smo se parkirali, izašli iz autobusa i dobili osnovne informacije, već je bilo 12h, i predstavnica agencije nam je rekla da polazimo nazad u 15:15 . Većina se pobunila zbog toga, jer samo tri sata za razgledanje ovog mjesta značilo bi da trebamo na vrat na nos protrčati kroz njega, bez imalo uživanja. Na naše komentare se uopšte nije obratila pažnja, pa čak ni da se barem razmotre. Budući da smo kasnili, predviđeno vrijeme za obilazak nam se smanjilo, a kako nazad do Graca i tržnog centra treba barem 2h, nije bilo smisla da žurimo u tržni centar da bi tamo proveli nekih sat vremena ili manje, jer se zatvara u 18h. Izjava sve uz dogovor je pala u vodu i jednostavno nam je naređeno , kao školarcima da se nacrtamo u predviđeno vrijeme . Rasuli smo se poprilično nezadovoljni. Osuđeni na tek tri sata šetnje i razgledanja nas troje smo manje više i proveli vrijeme tako - šetajući uz pauzu za kafu i sladoled .
Vratili smo se na početnu poziciju u dogovoreno vrijeme, sa utiskom da bi nam dobro došla još bar dva sata da još jednom prođemo kroz selo. Nažalost ljudi iz agencije nisu imali sluha za naše molbe, i mada smo zakasnili što se tiče mogućnosti odlaska u tržni centar, pravdali su se da, citiram : svakako će uskoro zaći sunce, nema se šta raditi više tu . Napominjem da je bilo tek tri sata popodne i da do zalaska sunca je bilo još dobrih par sati.
U autobusu, kad smo ušli i smjestili se, jedna od djevojaka je na sreću odmah skontala da kesa u kojoj joj je bilo nešto hrane, voda i jakna nedostaje. Pod izgovorom da je vjerovatno negdje u autobusu, predstavnica je požurivala da krenemo, naće se već u toku vožnje, umjesto da pomisli da možda ima lopova u autobusu, da je neko u toku odmora opljačkao autobus, ili nešto treće. Ispostavilo se da je vozač, nakon parkiranja, obišao autobus i pomislio da je to vreća smeća i bacio tu kesu u kontejner na parkingu. Djevojka je, potpuno opravdano, natjerala vozača da nas vrati na taj parking i da u tom kontejneru potraži tu kesu . Srećom kesa, neotvorena, je još bila tu skupa sa njenom hranom i jaknom. Neko posebno izvinjenje i ponudu da joj odnesu jaknu u hemijsku čistionicu nisu baš dali.
Poslije svega toga, ljudi su poprilično glasno izražavali svoje nezadovoljstvo o njihovim uslugama. U jednom trenutku, pomalo uobraženo i mogu reći drsko, predstavnica agencije se javila i rekla kako da nam se malo oduže daju nam sat vremena u Gracu da prošetamo, uz napomenu da se snađemo za toalet jer nemaju namjeru više stajati do Banja Luke. Totalni bezobrazluk ! Tih sat vremena šetnje stvarno nije pomoglo da se većini poboljša mišljenje o kvaliteti njihove usluge. Koliko god sam nekim tehničkim stvarima bila zadovoljna, kao neko ko je po struci turistički tehničar, i koga su učili da se obećana i plaćena usluga uvijek mora pružiti klijentu, ovo je za mene bio ogroman minus. Mislim da ću dva puta razmisliti prije nego što se odlučim ponovo za njihovu uslugu.
Savjeti za kraj
Gdje god da odlučite putovati, bilo da je to kraće ili duže putovanje, prije same uplate još jednom u agenciji tražite da vas detaljno upute u itinerer ( plan putovanja ). Ukoliko ste nešto platili, obećana i plaćena usluga bi trebalo da vam se pruži. Naravno, nepredviđene situacije su baš to - nepredviđene - i za njih treba imati razumijevanja.
Ukoliko ste u mogućnosti, uvijek putujte sa osobama u čijem se društvu osjećate ugodno. Međutm, ako vaši prijatelji nisu onaj tip osoba koji vole često putovati, ili se vama baš ide a trenutno nemate sa kim, nemojte se bojati i sami otići na izlet ili putovanje. Uvijek postoji mogućnost da upoznate nekog novog, ili na kraju upoznate sebe samog kroz neke nove izazove i situacije. Naravno, u takvim slučajevima ipak postupajte razumno - ukoliko dobro ne poznajete engleski ili mjesto na kojem se nalazite, izbjegavajte da se noću krećete sami, čuvajte svoja dokumenta i novac,
I ono najvažnije - bez obzira koliko svi mi ( pa čak i oni koji to ne žele priznati ) volimo imati dobru fotografiju za Instagram, odvojite se od telefona i fotoparata, i zaista se predajte atmosferi tog mjesta. Uživajte cijelim svojim bićem, garantujem vam, vratićete se bogatiji nego što ste otišli.
Do idućeg teksta,
Jovana :)